Isusovo ime na hebrejskom glasi Jošua, što znači “Bog spašava” ili “Bog je spasitelj”. Ako se osvrnemo na Stari zavjet, vidimo da su Izraelci kao izabrani narod lutali pustinjom četrdeset godina dok nisu bili spremni ući u Obećanu zemlju. Tamo ih uvodi Jošua.

Ostvarenje istinskog spasenja i onoga što je pretkazano i simbolički ostvarivano u Starom zavjetu događa se dolaskom Boga na svijet. Sva snaga spasenja i otkupljenja leži u imenu i osobi Isusa Krista. Ulazak Izraelskog naroda u Obećanu zemlju slika je onoga što će se dogoditi smrću i uskrsnućem Isusovim, koje nam je omogućilo ulazak u istinsku Obećanu zemlju. Isus nas uvodi u Kraljevstvo nebesko.

I sam Isus govori : “ I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.” (Iv 14, 13-14) U ovim riječima vidimo da u imenu Isusovom Bog i dalje snažno djeluje i ostvaruje povijest spasenja u svakom od nas, svakome onome koji zazove ime Isusovo.

Ovaj se blagdan počeo slaviti najprije u franjevačkom redu 1530.godine. U 18.stoljeću uvršten je u opći kalendar, a za vrijeme pontifikata pape Pija X. premješten je na datum 3.siječnja. Imenu Isusovom bili su privrženi brojni sveci, ali su ga posebno promicali franjevci Bernardin Sijenski I sveti Ivan Kapistran. Njih dvojica svuda su sa sobom nosila monogram Isusova imena IHS i njime blagoslivljali okupljeni narod I bolesnike. Pod tim znakom događala su se brojna ozdravljenja I čudesa, a događaju se i danas.