Crkva 18. siječnja slavi Sv. Margaretu Ugarsku, mađarsku sveticu i hrvatsku princezu. Rođena je 27. siječnja 1242. godine u hrvatskom gradu Klisu kao deveto od desetero djece ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris, koji su se u Hrvatsku sklonili pred mongolskom najezdom. Roditelji su položili zavjet da će Margaretu u znak zahvalnosti za slobodu svoje zemlje posvetiti Bogu. Kralj Bela IV., u znak zahvalnosti zbog pružanja utočišta i pomoći kad je bježao pred Tatarima, dodijelio je povlasticu slobodnog kraljevskog grada zagrebačkom Gradecu, Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom.

Margareta je 1245. godine, prije svoje četvrte godine, povjerena odgoju dominikanki u mađarskom gradu Veszpremu. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na otoku Nyulak-szigete (Zečji otok), usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac.

Iako je Margareta bila princeza, odbila je bilo kakve povlastice ili drugačiji tretman, te se odlikovala skromnošću i poniznim služenjem bolesnika. Izuzetno je poštovala sveto siromaštvo i toliko se rado odricala da je za to bila nagrađena posebnim nadnaravnim darovima. Jedna je od najvećih srednjovjekovnih mističarki toga vremena. 

Preminula je na današnji dan, 18. siječnja 1271, u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku Margit-sziget usred Budimpešte, koji je po njoj i nazvan. Pripisuju joj se mnoga čuda i odmah nakon smrti vjernici su je počeli štovati kao sveticu, a njezin grob postao je mjestom pohoda mnoštva hodočasnika. Blaženom ju je 1789. proglasio papa Pio VI, a svetom 1943. papa Pio XII.