Sveta Veronika, pobožna žena iz Jeruzalema (po nekima iz Cezareje), prema predaji je na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj se događaj spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta. 

Veronikin rubac se čuva u samostanu Manoppello u Apeninima, a na njemu su čudesno zabilježene crte s Isusovog lica. Zanimljiva je činjenica da su istraživanja sindonologa, znanstvenika koji istražuju Torinski pokrov, sugeriraju da su Veronikin rubac (posebno onaj iz Manoppella) i Torinsko platno otisci istog lica, točnije Isusa Krista. Kada se lica sa rupca i pokrova preklope, pokazuju podudarne crte lica, modrice i otekline. Dok Torinsko platno prikazuje negativ mrtvog tijela, rubac iz Manoppella prikazuje pozitiv otiska živog lica. 

Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima.