Sveti Arkadije živio je u 3.stoljeću i bio je jedan od najuglednijih građana Cezareje. Živio je za vrijeme vladavine cara Valerijana, velikog progonitelja kršćana. 

 Arkadije je bio revan kršćanin koji je svoje kršćanstvo shvaćao posve ozbiljno. Kad je car Valerijan, god. 253. izdao protiv kršćana svoje prve progoniteljske dekrete, Arkadije se povukao u samoću da se razmišljanjem, molitvom, jačanjem volje i pokorom pripremi za eventualno mučeništvo. Svoja je imanja dao na upravu prijatelju i povukao se u samoću. Dugo se nije pojavljivao na propisanim obredima prinošenja žrtve rimskim bogovima, pa su vojnici došli po njega na njegovo imanje. Tamo su zatekli upravitelja i njega priveli . Arkadije se sam prijavio i zamolio da mu prijatelja puste iz zatvora. Suca je ta plemenitost ganula, pa mu je ponudio da žrtvuje idolima, a on će mu zauzvrat oprostiti bijeg.

Arkadije mu je na to odgovorio: “Što?! Zar misliš da će Božji sluga iz straha da ne bi izgubio ovaj bijedni život, prestrašiti se i počiniti idolopoklonstvo?!”

Sudac je tu jasnu riječ razumio kao uvredu njemu i državi i zato ga je dao usmrtiti okrutnom smrću: odsijecanjem jednog po jednog uda. dok su mu odsjecali udove, Arkadije je govorio: “Sretni udovi, sad ste mi tek postali pravo dragi i dragocjeni, jer odsada doista pripadate Bogu, budući da ste Mu prineseni za žrtvu!”

Posljednjim silama obratio se i sakupljenom narodu: “Vi gledatelji ovoga krvavoga prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!” Nakon toga je umro. Smrću je postao pravi pobjednik.