Hilarije je rođen u uglednoj poganskoj obitelji u gradu Poitiersu u današnjoj Francuskoj. Nije imao formalno obrazovanje već se obrazovao sam. Posvetio se izučavanju Svetoga pisma, jer mu je poganska filozofija bila isprazna. Kršten je oko 345. godine, izabran je za biskupa svoga rodnoga grada oko 353.-354. Kroz godine koje su slijedile Hilarije je napisao svoje prvo djelo, Tumačenje Matejeva evanđelja. Riječ je o najstarijem tumačenju ovoga evanđelja na latinskom jeziku koje se sačuvalo do danas.

U Hilarijevo vrijeme javio se heretički pokret Arijevci, koji su imali brojne sljedbenike unutar crkve, a negirali su Božanstvo Isusa Krista. Hilarije se snažno borio protiv ovog pokreta. Sudjelovao je na saboru u Milanu 355. koji je sazvao car Konstancije, na kojemu je sam car zahtjevao od zapadnih biskupa da osude sv. Atanazija i da prionu uz arijanski nauk. Hilarije se tome najodlučnije usprotivio, te je zbog toga morao poći u progonstvo u Malu Aziju.

Sazvao je narodni sabor u Parizu 361. na kojem je najodlučnije branio Nicejski sabor i njegove odluke. Umro je 367. godine. Zbog svega što je činio za obranu pravovjerja, Crkva je Hilarija 1851. godine proglasila i svojim naučiteljem, odavši mu na taj način priznanje.