Sveti Josip Sebastijan Pelczar bio je poljski biskup i utemeljitelj kongregacije Službenica Presvetog Srca Isusovog. Rođen je 17. siječnja 1842. u Korczyni, u jugoistočnoj Poljskoj. Školovao se u zavičaju, a na bogosloviju se upisao 1860. Za svećenika je zaređen 1864. u Przemyślu, a kao kapelan djelovao je u Samboru, u današnjoj Ukrajini. Nastavio je sa studijem na Gregorijanskom i Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je 1868. doktorirao teologiju i kanonsko pravo. Kasnije je predavao teologiju u Przemyślu, potom i u Krakówu, gdje je bio dekan teološkog fakulteta, a godinu dana i rektor tamošnjeg sveučilišta.

Mons. Pelczar objavio je brojne znanstvene radove iz povijesti, teologije i crkvenog prava, pisao povijesne i teološke knjige, osnovao na stotine knjižnica te otvorio školu za kućne pomoćnice. Bio je nadaleko poznat po svojoj brizi za siromahe, a posebno za mladež i siročad. Pomagao je nezaposlenima i pohađao bolesne. Surađivao je s udrugom sv. Vinka Paulskog i 16 godina djelovao kao predsjednik Društva za narodnu prosvjetu. Zbog naročite brige za bolesnike, u Krakówu je 1894. utemeljio i družbu Službenica Presvetog Srca Isusovog koja je širila osobitu pobožnost prema Srcu Isusovom i Srcu Marijinom.

Za pomoćnog biskupa Przemyśla mons. Pelczar imenovan je 1899., a sljedeće godine i za ordinarija. Posvetio se odgoju svećenika, uzdržavao siromašne bogoslove, gradio nove crkve, kapele, škole i bolnice, otvarao pučke kuhinje i domove za beskućnike. Želio je unaprijediti voćarstvo i promicao otvaranje rasadnika. Iako slabog zdravlja, često je posjećivao svoje župe i podržavao djelovanje redovničkih družbi. Na glasu svetosti preminuo je 28. ožujka 1924. u Przemyślu, u čijoj se katedrali nalaze njegove relikvije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1991., a 2003. godine u Rimu i svetim.

Sveti Mario i Marta živjeli su u Rimu za vrijeme Decijeva progonstva, oko 250. godine. Pomagali su svećeniku Ivanu sahraniti 267 mučenika u katakombama kod rimske ceste Via Salaria. Zbog toga su uhićeni i dovedeni pred suca Muscijana, koji ih je pokušao nagovoriti da odbace vjeru, ali ne uspjevši, osudio ih je na različita mučenja. Zatvoreni su i suđeni, a budući da na sudu nisu iskazali čast poganskim bogovima, nego se otvoreno i odlučno oduprli, Mariju i sinovima odrubljena je glava u mjestu Nymphae Catabassi, 13 milja od Rima, a njihova su tijela spaljena. Marta je bila bačena u bunar.

Spomendan ovih četvero mučenika je međutim premješten na 19. siječnja, jer je 20. siječnja blagdan sv. Sebastijana.