Danas, 16. siječnja slavimo svetoga Marcela I., papu s početka 4. stoljeća. Papa Marcel I. se ni u najžešćim progonima kršćana za vrijeme cara Dioklecijana nije odrekao svoje vjere. Marcel I. je rođeni Rimljanin a vrijeme njegovog pontifikata nije nam poznato, iako neki izvori tvrde da je papinsku službu obavljao od 306. do 309. godine. Bio je trideseti papa po redu, a zbog sličnosti imena često ga poistovjećuju s prethodnikom, papom Marcelinom.

Progoni kršćana pod carem Maksencijem su se počeli smanjivati. Papa Marcel I. želio je srediti stanje u progonima uzdrmanoj kršćanskoj zajednici. Rim je podijelio na dvadeset i pet područja na čelo kojih je stavio prezbitere koji su bili odgovorni za dijeljenje sakramenata. Kupio je i novo zemljište za kršćanske ukope.

Veliko pitanje kršćanske zajednice bilo je kako postupiti s onim kršćanima, tzv. „lapsima“, koji su za vrijeme progonstva pod prijetnjama mučeništva ili smrti pristali prinijeti žrtve poganskim bogovima. Marcel je bio među onima koji nisu pristali prinijeti žrtve idolima pa ni pod prijetnjom smrti, te je imao malo razumijevanja za one koji su bili manje hrabri ili čvrsti u svojoj vjeri. Oni koji su kao Marcel ostali postojani u svojoj vjeri bili su u manjini, pa je između dviju kršćanskih skupina uskoro došlo i do nasilja.

Car Maksencije zahtijevao je od Marcela fleksibilnost u postupanju s „otpalim“ kršćanima, a kad je Marcel to hrabro odbio, prognan je 309. godine, te je u progonstvu uskoro i preminuo. Vjeruje se da je umro na današnji datum. Nije podnio mučeništvo u klasičnom smislu riječi, ali ga ipak neki zbog njegove nepokolebljivosti i nedaća pretrpljenih zbog Kristove vjere svrstavaju u red mučenika.