Crkva 7. siječnja slavi svetog Rajmunda Penjafortskog, zaštitnika crkvenik pravnika i odvjetnika. Rođen kao plemićki sin oko 1175. u katalonskom gradiću Vilafranca del Penedès. Nakon završetka studija postao je predavač filozofije u Barceloni. 1210. godine odlazi na doktorski studij u Bololonju gdje je doktorirao 1216. građansko i crkveno pravo. Neko vrijeme je predavao na Bolonjskom sveučilištu, a zatim se vraća u Barcelonu i zaređuje se za svećenika.

Kako je od malih nogu gajio pobožnost prema Majci Božjoj, 1218. godine pomaže kralju Jakovu I. i Petru Nolascu osnovati red Majke Božje za otkup robova koji se zvao "Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa(Mercedarijanci)". Red je imao za cilj otkupljivanje kršćanskih zarobljenika i robova od Saracena. Redovnici se toga Gospina reda obvezuju posebnim zavjetom da će dati i život za zarobljenu braću. 

Rajmund u svojoj poniznosti odbacuje svu crkvenu i svjetovnu slavu, te se 1222. pridružuje novoosnovanom dominikanskom redu i prihvaća redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost. Papa Grgur IX. pozvao ga je 1230. godine u Rim kao svoga ispovjednika i savjetnika. Kako je bio veliki stručnjak u crkcenom i svjetovnom pravu, po papinoj želji sabrao je i sastavio glasovitu zbirku kanonskih zakona i objavio ih 1234. godine u pet svezaka.

Vrativši se 1236. u Španjolsku, odbija ponuđenu mu biskupsku čast. Za generala dominikanskog reda izabran je 1238. godine, reformira pravila reda, a 1240. odlazi u samostan u Barceloni i posvećuje se pastoralnom radu, propovijedanju i ispovijedanju. Bio je ispovjednik aragonskog kralja Jakova I, obratio je mnoge ljude i potaknuo svetog Tomu Akvinskog na pisanje njegova velikog djela „Summa protiv pogana“. 

Doživio je 100 godina, a pripisuju mu se i mnoga čuda. Preminuo je 6. siječnja 1275. godine u Barceloni. Blaženim ga je proglasio papa Pavao III. 1542. godine, a svetim 1601. papa Klement VIII.